Za sve ove konjunktive negacija je ne, kao za imperativ.
Konjunktiv prezenta
Kod najvećeg broja glagola konjunktiv prezenta se gradi od osnove koja se dobija dodavanjem formanta -a- na prezentsku osnovu:
fleo,2 – fleam
emo,3 – emam
capio,3 – capiam
venio,4 – veniam
fero,ferre,tuli,latum – feram
eo,ire,ii,itum – eam
fio,fieri,factus sum – fiam
polliceor,2 – pollicear
utor,3 – utar
morior,3 – moriar
mentior,4 – mentiar
Nastavci za konjunktiv prezenta aktiva kod ovih glagola su –am, –as, –at, –amus, –atis, –ant.
Nastavci za konjunktiv prezenta pasiva kod ovih glagola su –ar, –aris, –atur, –amur, –amini, –antur.
Kod glagola I konjugacije prezentska osnova se završava na -a, pa bi u svim licima sem prvog konjunktiv bio jednak indikativu. Da bi se to izbeglo, I konjugacija ima sopstveni formant za konjunktiv -e-.
amo,1 – amem
conor,1 – coner
Kod ovih glagola nastavci za konjunktiv prezenta aktiva su –em, –es, –et, –emus, –etis, –ent. Vokal -a- iz osnove stapa se sa -e- iz nastavka.
Nastavci za konjunktiv prezenta pasiva su –er, –eris, –etur, –emur, –emini, –entur.
lice
do,1
conor,1
emo,3
utor,3
1.
dem
coner
emam
utar
2.
des
coneris
emas
utaris
3.
det
conetur
emat
utatur
množina
1.
demus
conemur
emamus
utamur
2.
detis
conemini
ematis
utamini
3.
dent
conentur
emant
utantur
Kod glagola sum,esse,fui i volo,velle,volui, kao i njihovih složenica, na prezentsku osnovu dodaje se formant -i-, kod glagola sum,esse,fui na kraću osnovu s-, kod glagola volo,velle,volui na osnovu iz infinitiva vel-. Nastavci za konjunktiv prezenta kod ovih glagola su -im, -is, -it, -imus, -itis, -int. Dozvoljava se -i- ispred -nt grupe da bi se konjunktiv razlikovao od indikativa.
lice
sum, esse, fui
possum, posse, potui
volo, velle, volui
nolo, nolle, nolui
1.
sim
possim
velim
nolim
2.
sis
possis
velis
nolis
3.
sit
possit
velit
nolit
množina
1.
simus
possimus
velimus
nolimus
2.
sitis
possitis
velitis
nolitis
3.
sint
possint
velint
nolint
Nezavisna upotreba konjunktiva prezenta
Konjunktiv prezenta u nezavisnoj rečenici ima sledeća značenja:
Oklevanje
Quid faciam? – Šta da radim?
Cur non coner? – Zašto da ne pokušam?
Dvoumljenje
Abeam an maneam? – Da odem ili da ostanem?
Proficiscar an non? – Da putujem ili ne?
Mogućnost
Non possimus. – Ne bismo mogli.
Vobiscum proficiscamur. – Putovali bismo sa vama.
Zapovest
Audiatur et altera pars! – Neka se čuje i druga strana!
Caveas! – Čuvaj se!
Zabrana
Quod tibi fieri non vis, alteri ne facias! – Što ne želiš da se tebi dogodi, ne čini drugome!