Kao što znamo iz našeg jezika, imperativ je zapovedni način. Njime se pored zapovesti izražavaju i zabrane, preporuke, podsticanja, molbe i sl. Imperativ nije vreme, jer je jasno da se odnosi na (bližu ili dalju) budućnost. U latinskom jeziku, za razliku od našeg, postoje dve vremenske kategorije imperativa, za bližu (imperativ prezenta) i dalju (imperativ futura) budućnost. Imperativ prezenta ima samo drugo lice jednine i množine, jer se očekuje da se naređenje (zabrana, preporuka, molba) izvrši neposredno nakon izricanja. Imperativ futura pored drugog ima i treće lice jednine i množine, jer se naredba (zabrana, preporuka, molba) može preneti i odsutnom licu.

Oba imperativa se grade od prezentske osnove. Za drugo lice imperativa prezenta (imperativa I) nema nastavka, već je jednak prezentskoj osnovi, sem kod glagola III konjugacije, gde joj se dodaje tematski vokal –e. Za drugo lice množine nastavak je –te, indoevropski nastavak za imperativ koji nalazimo i u našem jeziku (radi-te, misli-te, uči-te). U imperativu futura (imperativu II) prepoznatljiv je formant –to-, koji služi kao nastavak za drugo i treće lice jednine. U drugom licu množine dodaje mu se nastavak –te, a u trećem licu množine ubacuje se prepoznatljiva –nt– suglasnička grupa.
Imperativ pomoćnog glagola sum,esse,fui
U svim oblicima imperativa koristi se osnova za atematske oblike es-, sem u trećem licu množine, gde se ispred -nt- grupe pojavljuje tematski vokal -u-, a ispred njega osnova za atematske oblike s-.
Imperativ I
| lice | jednina | množina |
| 2. | es! | este! |
Imperativ II
| lice | jednina | množina |
| 2. | esto! | estote! |
| 3. | esto! | sunto! |
Imperativ glagola I, II i IV konjugacije
Imperativ I
| jednina | do,1 | teneo,2 | venio,4 |
| 2. | da! | tene! | veni! |
| množina | |||
| 2. | date! | tenete! | venite! |
Imperativ II
| jednina | do,1 | teneo,2 | venio,4 |
| 2. | dato! | teneto! | venito! |
| 3. | dato! | teneto! | venito! |
| množina | |||
| 2. | datote! | tenetote! | venitote! |
| 3. | danto! | tenento! | veniunto! |
Imperativ glagola III konjugacije
Kod glagola na -io III konjugacije -i- iz osnove se gubi ispred tematskog vokala -e.
Imperativ I
| jednina | scribo,3 | capio,3 |
| 2. | scribe! | cape! |
| množina | ||
| 2. | scribite! | capite! |
Imperativ II
| jednina | scribo,3 | capio,3 |
| 2. | scribito! | capito! |
| 3. | scribito! | capito! |
| množina | ||
| 2. | scribitote! | capitote! |
| 3. | scribunto! | capiunto! |
Negacija imperativa
Imperativ se retko negira, jer postoji više načina za izražavanje zabrane u latinskom jeziku. Uglavnom se negira imperativ II, a negacija je ne.
Ne clamatote! – Ne galamite!
Discipuli ne clamanto! – Neka đaci ne galame!